Svjetlo na kraju tunela
dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić:
„Dijagnoza karcinoma dojke mi je prije 13 godina stigla poput vlaka čijem se udarcu nisam nadala.“
„Vlak kojem se nisam nadala…“
„Zdravlje je pravo bogatstvo, a ne srebro i zlato“ mudra je izreka Mahatme Ghandija čije pravo značenje nažalost prečesto shvatimo tek kad to bogatstvo naglo izgubimo. Štoviše, osjećamo se kao da nam je netko oteo nešto najvrjednije što imamo, a što smo uzimali zdravo za gotovo i nismo znali dovoljno cijeniti. Dijagnoza karcinoma dojke mi je prije 13 godina stigla poput vlaka čijem se udarcu nisam nadala, kao silovita, teška i smrtonosna lokomotiva koja nije trebala biti na kolosijeku mojeg života. Pojave se tada uobičajene reakcije nevjerice, straha, ljutnje, tuge i pitanja o tome zašto baš ja, zašto sada kada su djeca mala, čime sam to zaslužila? Udarac je to nakon kojega još dugo morate voziti onako kako i kamo vas taj vlak bolesti gura: pretrage (bezbroj), kemoterapije (12), operacija (1), zračenje (10), hormonalna terapija (11 godina), pa kontrole, kontrole, kontrole. Pritom i borba da zbog bolesti ne postanemo manje vrijedna, otpisana, neka druga osoba, ne samo u svojim očima nego i u očima drugih.
Tražila sam provjerene informacije, podršku i potporu!
Kao znanstvenica i profesorica izabrala sam način nošenja s bolešću koji je meni najbolje odgovarao, a to je traženje informacija na provjerenim stručnim izvorima i traženje podrške otvorenom komunikacijom o bolesti i korištenjem savjeta i potpore drugih žena pacijentica i relevantnih udruga. Naravno tu je bila i velika podrška obitelji i prijatelja, te novootkrivenih izvora podrške u ne tako bliskim ljudima koji su mi prije bili samo poznanici, a sada vrla podrška. Imala sam sreću da nakon kraćeg lutanja, a uz veliku pomoć moje, sada nažalost pokojne kolegice i supatnice, pronađem sjajne liječnike i medicinske sestre koji su me liječili i ulijevali sigurnost i snagu u trenucima najtežih tjelesnih i psihičkih izazova. Kako je tijek liječenja išao sve me je tjeralo naprijed, kad bi od neopisivog umora i iscrpljenosti tijela i duha htjela stati, neumoljivi vozni red terapija i razmaka među njima tjerao me je naprijed, do sljedeće stanice u liječenju, do sljedeće pobjede nad sobom i neprijateljem u tijelu. Sve za život, sve za što više vremena na kolosjeku života kako bi podupirala, voljela i svjedočila odrastanju svojih najmilijih i bila im potpora.
„Naučila sam se i živjeti s dosta nuspojava liječenja i nekim novim tegobama, ali hej, živjeti!“
Od prvobitnog straha i osjećaja preplavljenosti strahom i nemoći, postupno oboružana informacijama i podrškom postupno sam postala ekspert amater za svoju bolest, manje sam je se bojala, u čekaonicama i udruzi „Sve za nju“ sam upoznavala sve više žena koje su preživjele, koje su uspjele izboriti se, biti vesele, biti uređene. Bilo je i jako tužnih trenutaka, padova, odlazaka dragih supatnica, praznih kreveta koji su svjedočili da je opasnost još tu. Postupno sam se uz svakodnevne poslove, posao i brigu za djecu vratila u sigurnost svojih redovitih životnih uloge: u radnu, roditeljsku, supružničku, prijateljsku. Naučila sam se i živjeti s dosta nuspojava liječenja i nekim novim tegobama, ali hej, živjeti! Ne samo obično živjeti, nego zahvalno živjeti, nastojati kvalitetno i zahvalno živjeti, skupljati iskustva i stvarati događaje i lijepe uspomene za sebe i svoje najmilije. Nastojim cijeniti ljepotu prirode oko sebe, dobrotu i male ljubaznosti ljudi, ne opterećivati se površnim stvarima.
„Opet sam postala strojovođa u vlaku svog života…“
Redovite liječničke kontrole postale su dijelom mog života, česte i usmjerene na različita područja tijela, postala sam eksperti za snalaženje u zdravstvenom sustavu u njegovim bespućima, naučila sam gdje je što najbolje kontrolirati, koji su liječnici stručni, a koji su i stručnjaci u ljudskosti, a koje je bolje zaobići. Zatim učite kako se za sebe i svoje zdravlje brinuti, boriti i tražiti kvalitetan, angažiran, savjestan i stručan tretman. Mogu reći da su mi savjet supruga („A da to ipak odeš pogledati što prije“), zatim savjet kolegice („Potraži i drugo mišljenje“), onda odluka da ne krenem na neke oblike liječenja prije nego što sam se informirala do kraja, te neki (uz neizbježne i obavezne medicinske oblike liječenja!) podržavajući tretmani i preparati, omogućili da postanem ponovno strojovođa u svojem vlaku života. Pomogle su mi i kolegice psihologinje jer i meni je bila potrebna njihova podrška i pomoć. Ne smatram svoje uspješno liječenje svojom posebnom moći, rezultat je to velikog napora, uspona i padova, ponovnog dizanja i opetovanog odolijevanja želji za odustajanjem i predajom, ali i u velikoj mjeri i sreće.
„Što ranije uočite opasan vlak koji se približava, to ćete se prije moći skloniti mu se…“
Nastaviti živjeti što normalnije, uz dobre ljude, živjeti obično, zahvalno za svaki trenutak i uz nekad uspješna, a češće manje uspješna nastojanja da si ugodim i brinem za sebe, obična je čarolija preživljavanja i života s dijagnozom karcinoma dojke. Moj savjet i topla preporuka je ne bojte se i ne zanemarujte preventivne preglede, odazovite se na preglede nacionalnog programa prevencije, otiđite na sistematski pregled ultrazvukom, mamografijom i samopregledavajte se. Što ranije uočite opasan vlak koji se približava, to ćete se prije moći skloniti mu se ili barem u njega uskočit i ukrotiti ga! Zdrave i sretna bile.
Dr.sc. Gordana Kuterovac Jagodić
U listopadu nabavite Solgar Skin, Nails and Hair Formulu u bilo kojoj ljekarni, a od svake prodane bočice, donirat ćemo 10 kuna udrugama Europa Donna Hrvatska za psihološku pomoć oboljelima od karcinoma dojke i Nismo same za projekt besplatnog prijevoza taksijem na kemoterapiju.
Više o kampanji na poveznici.