Pročitajte inspirativnu ispovijest žene čija priča o raku dojke traje već 23 godine

Esej o životu s rakom dojke gđe Mirjane Pešec:

„RAK, RAT… POMIRENJE, PRIHVAĆANJE“

 

Rak se pojavio između dviju mamografija

Moja priča o oboljenju od raka dojke traje već 23. godinu. Danas radije kažem da je to više priča o radosti življenja, a manje o bolesti. Razboljela sam se s 47 godina. Doznavši dijagnozu, bila sam u nevjerici, uplašena, plakala sam. Sa zebnjom sam razmišljala o ishodu bolesti jer je moja majka umrla od raka dojke s 59 godina. Znala sam koliko su prevencija i rano otkrivanje važni, odlazila sam na redovne mamografske kontrole dojki. Rak se pojavio naglo, bez najave, između dviju mamografija.

„Hrabrost je strah koji se pomolio.“

Postoji puno vrsta raka dojki, meni se „posrećilo“ pa me nastanio jedan od najrjeđih i najsmrtonosnijih – inflamatorni oblik karcinoma. S obzirom na to da je multicentričan i vrlo invazivan, nije gubio vrijeme; proširio se na limfne čvorove aksile.

Nekoliko dana činilo se da je meni i mojoj maloj obitelji život stao. Teško sam pronalazila riječi kojima bih takvu vijest priopćila mojim kćerima Maši i Ani, a da zvuče što manje bolno, ublaženo… Plakale smo. Utišana i nesigurna, tih dana ventilirala sam svoje misli i osjećaje. To mi je pomoglo da realnije sagledam novonastalu situaciju. Strah se polagano povlačio i ustupao mjesto hrabrosti. Jednom sam čula rečenicu: „Hrabrost je strah koji se pomolio.“ Moje molitve Bogu, Svemiru, liječnicima i napretku medicine nisu ostale neuslišene.

…osvijestila sam da ne moram ništa.

Ohrabrila sam se i posve spremna pristupila liječenju. Nizale su se operacije lijeve dojke, dva puta poštedne, a zatim mastektomija dojke, „crvene“ kemoterapije, puno zračenja, gubitak kose, trepavica, obrva, 17 kilograma. Moj neobjašnjivi optimizam darovao mi je unutarnji mir i volju za životom te me osokolio da na nov način otkrivam i uživam u stvarima za koje prije nisam znala ili nisam imala vremena: vrtlarenju, fotografiranju, krstarenju, pisanju, tišini… Uvriježeno mišljenje da moram učiniti ovo ili ono s godinama je blijedjelo i osvijestila sam da ne moram ništa. Taj sam stav zadržala do danas.

Gotovo sam zaboravila rak. Ali rak nije zaboravio mene.

Nakon mnogih povremenih potonuća, klonulosti, usklađivanja liječenja i obavljanja poslova pedagoginje, a potom i ravnateljice svih vinkovačkih gradskih vrtića, vjerovala sam da sam iz ove bitke izašla kao pobjednica. Rak se umorio, pritajio. Prihvatila sam rak u sebi, ostavio me na miru. Lista životnih prioriteta mi se promijenila. Željela sam učiniti još neke stvari sa svojim kćerima i unukom Leom, upisala sam i uspješno završila edukacije Realitetne terapije i Neurolingvističkog programiranja (NLP), učila, fotografirala… Gotovo sam zaboravila na njega. Ali rak nije zaboravio mene.

Rak nije nepobjediv

Nekako s proljećem 2015. udario me svom žestinom. Pojavila se jaka bol u prsištu, ostajala sam bez zraka, razdirali su me bolovi u kralježnici, ulovila me mala snaga. Otišla sam k liječnici, a zatim na sve potrebne pretrage da bi PET-CT pokazao svu strahotu njegova ponovnog osvajačkog pohoda – metastaze na prsnoj i ključnoj kosti, plućima, rebrima, zdjelici, trbuhu, kralježnici i drugoj dojci.

Puno bi redaka trebalo da nabrojim sve lezije, još više za nabrajanje protokola po kojima me ovih godina uspješno liječe. Osnovni su palijativna kemoterapija za metastatske bolesti i palijativno zračenje. Svrha ovih metoda liječenja je kontrola simptoma, produljenje života i poboljšanje kvalitete života.

Tijekom nadmudrivanja s rakom naučila sam:

• da imam pravo pokazati kako se osjećam,
• da nema lakih odgovora,
• da ne trebam vjerovati prognozama (mladi radiolog rekao je da je preda mnom pet sjajnih godina),
• da rak nije nepobjediv,
• da je život vrijedan življenja,
• da trebam izbjegavati toksične osobe i gutače vremena,
• da ne žalujem za onima koji su me napustili,
• da je primarno da nikada sama sebe ne otpisujem,
• da je važno liječniku dati povjerenje jer rečenica docenta Ilijana Tomaša, mog izvrsnog onkologa – „Kroz sve ovo prolazimo zajedno.“ – uz njegov smiješak, mene liječi više i bolje od bilo koje kemoterapije, govori mi da mu je stalo do mene,
• da kad moje drhtavo, nelijepo tijelo klone, kad postanem prozirna, nevidljiva sama sebi, neprepoznatljiva, otužna – zagrljena dobrotom mojih kćeri Maše i Ane te unuke Lee, primam utjehu, ponovno se podižem i idem dalje; za mene je to bila najvažnija životno-karcinomska lekcija.

…svaki dan pomislim – ŽIVOT JE LIJEP!

Naučila sam još puno malih, ali važnih stvari, a o ovim i mnogim drugim razmišljanjima i osobnim iskustvima pisala sam u kratkim pričama i dnevničkim zapisima u knjizi „Priče od porculana“, koja ovih dana izlazi iz tiska. Možda će vas zanimati?

Kao mlada 47-godišnja žena, dobila sam rak i počela čekati: nalaze, operacije, liječnike, kemoterapije, zračenja, da mi kosa ponovno naraste, predah, telefonski poziv, e-mail, odlazak na more, susrete s dragim osobama, dobro svjetlo za fotkanje…

A danas, noćas dok ovo pišem nakon višesatnog primanja 23. kemoterapije Paklitakselom, dočekala sam miholjsko ljeto i 70. rođendan. Ponosna sam što znam dugo i strpljivo čekati, što čašu gotovo uvijek vidim polupunu, što prepoznajem ljepotu, nalazim radost u malim stvarima i barem u jednom trenutku svaki dan pomislim – ŽIVOT JE LIJEP!

Moja poruka je jasna…

Gore od dijagnoze raka dojke može biti samo dijagnoza metastatskog raka dojke jer prvi je izlječiv ako idete na redovne preventivne preglede i otkrije se u ranoj fazi, a drugi… Drugi je bolest od koje se umire. Stoga želim naglasiti važnost prevencije, koja ništa ne košta i ništa ne boli. Drage žene, učinite nešto životno važno za sebe, odite na UZV ili mamografiju dojki. Tako ćete ili otkloniti sumnju ili si doslovce spasiti život. Znate i same, svaka za sebe, da ste jedinstvene, vašim obiteljima i prijateljima nezamjenjive. Podarite si život. Liječnici su strpljivi i divni, ali, nažalost, nisu svemogući. Ključ vaše budućnosti u vašim je rukama i vi trebate učiniti prvi korak, a to je prevencija.

 

Mirjana Pešec

 

U listopadu nabavite Solgar Skin, Nails and Hair Formulu u bilo kojoj ljekarni, a od svake prodane bočice, donirat ćemo 10 kuna udrugama Europa Donna Hrvatska za psihološku pomoć oboljelima od karcinoma dojke i Nismo same za projekt besplatnog prijevoza taksijem na kemoterapiju.

Više o kampanji na poveznici.