Prema novom istraživanju, niski status magnezija može svojim djelovanjem na inzulin pogoršati  simptome tipa 2 dijabetesa

Ova studija, objavljena u Clinial Nutrition zaključuje da dugoročna hiperglikemija (stanje koje dovodi do prekomjernih razina magnezija u urinu) kod pacijenata s dijabetesom tipa 2 povećava rizik od kroničnih komplikacija kao što je nefropatija, te može pogoršati i otežati druga klinička stanja povezana s dijabetesom.

Autori su rekli da je adekvatni unos bitan za osobe s dijabetesom tipa 2, primijetivši da je unos magnezija bio neadekvatan kod većine (82%) ispitivanih dijabetičnih osoba.

Autori koje je predvodio Cristiane Hermes Sales iz Odjela za hranu i eksperimentalnu prehranu pri Sveučilištu Sao Paulo u Brazilu izjavili su da „Ovdje prikazani rezultati pokazuju da je unos magnezija kod ispitivane populacije bio neadekvatan te da je visoki postotak pojedinaca pokazivao promjene u statusu tog minerala“.

Magnezij

Magnezij je esencijalan u regulaciji mnogih staničnih procesa i funkcija kao kofaktor u širokom spektru metaboličkih reakcija.

Varijacije u raspodjeli magnezija unutar tijela povezane su s nekoliko bolesnih stanja, posebno dijabetesom – poremećajem koji predstavlja globalni javni zdravstveni problem.

Sales i njegovi kolege objasnilil su da djelovanje inzulina ovisi o magneziju, jer je odgovoran za aktiviranje inzulinskih receptora, te za stimulaciju proteina uključenih u staničnu ekspresiju inzulinskih receptora .

Ranije istraživanje iznijelo je mišljenje da je unos magnezija kod pacijenata s dijabetesom također često ispod preporučenih razina. Istraživači su zapazili da također postoje dokazi  za sklonost promjeni statusa magnezija kod pacijenata s dijabetesom, te da niske razine mogu utjecati na razvoj bolesti, uzrokujući daljnje komplikacije.

Sales i suradnici rekli su da „Iako su neke epidemiološke studije uputile na činjenicu kako adekvatni unos magnezija smanjuje rizik od razvoja dijabetesa tipa 2, postoje još uvijek proturječnosti u odnosu na ulogu niskog unosa magnezija kao čimbenika predvidivosti tog oboljenja.“

Novo istraživanje ocijenilo je status unosa magnezija kod pacijenata s dijabetesom tipa 2 kako bi se identificirali parametri koji najbolje predskazuju promjene u glukozi natašte i kod magnezija u plazmi.

Pojedinosti ispitivanja

Sales i suradnici izvijestili su da je 77%  sudionika pokazivalo jedan ili više parametara za praćenje statusa magnezija ispod točke koja označava insuficijenciju.

Nađeno je da su razine magnezija utjecale na glikemijske razine kod pacijenata s dijabetesom tipa 2.

Autori su izvijestili da su koncentracije magnezija u plazmi pokazivale obratnu korelaciju prema razinama natašte i 2 sata nakon obroka, dodajući da su razine magnezija u urinu bile neposredno povezane s glukozom natašte.

Prema autorima, kod 63% ocijenjenih osoba bile su utvrđene niske koncentracije plazmatskog magnezija – upućujući na promjene u fiziološkim koncentracijama tog minerala.

Autori su rekli da ne začuđuje činjenica da je insuficijencija tog minerala uključena u poremećaj metaboličke regulacije, jer je magnezij esencijalan zbog njegova uključivanja u kompleks magnezij-ATP koji sudjeluje u svim prijenosnim reakcijama korištenja i opskrbe energijom.

Oni su zaključili da poremećena funkcija bubrega može dovesti do visokih razina magnezija u urinu što zajedno s njegovim niskim unošenjem može dovesti do porasta glukoze u krvi.

Izvor : Clinical Nutrition

Published online ahead of print, doi: 10.1016/j.clnu.2010.12.011
“Influence of magnesium status and magnesium intake on the blood glucose control in patients with type 2 diabetes”
Authors: C.H. Sales, L.F.C. Pedrosa, J.G. Lima, T.M.A.M. Lemos, C. Colli